Kolak: Još uvijek postoji “fama” da žene nisu za nogomet

Nakon što smo se pozabavili stanjem u najuspješnijem ženskom nogometnom klubu, ŽNK Osijek, iz perspektive sportskog direktora Bojana Bodražića, ovog puta spustit ćemo se stepenicu niže, bar kad je zapovjedni lanac u pitanju. Unatoč odličnom poslu koji rade, zanimanje za rad trenera Zvonimira Kolaka, kao i igračice koje predvode ovu uspješnu ekipu poput kapetanice Violete Boban, nažalost izvan Osijeka i nije velik. Nas je stoga zanimalo kakvi problemi njih muče, ali i što za uzvrat dobivaju od nogometa.

n+: Gospodine Kolak, nekoliko ste godina u ženskom nogometu, no to nije mjesto gdje ste započeli svoju nogometnu, odnosno trenersku karijeru?
ZK: U pravu ste. U nogometu aktivno radim od 1983. godine, a od 2011-te sam prešao u ženski dio te nogometne priče.

n+: Obzirom da ste trenirali i neke muške ekipe, koje su razlike u odnosu prema ženskima – koga je lakše trenirati, što su snage muških ekipa, a što ženskih?
ZK: U samom treningu razlika je u doziranju fizičke pripreme, tehničke i taktičke obuke koje su ipak na slabijem nivou u radu sa ženskim ekipama u odnosu na muške. Također jedna od razlika je u tome što se žene u prosjeku sa 10 godina odlučuju na uključivanje u rad, dok je u muškom nogometu taj prosjek svega 5 godina. Smatram da je razlog kasnijeg uključivanja žena u taj sport i nedostatak adekvatnih liga za manje uzraste. Kao najveći nedostatak izdvojio bih taj što još uvijek postoji “fama” da žene nisu za taj sport.

n+: Smatrate li da se preko ženskog nogometa može doći do muškog, odnosno da trener ženskih ekipa može doći i do klupe domaćeg drugoligaša ili prvoligaša u muškoj konkurenciji?
ZK: Nažalost, taj mi scenariji nije baš izgledan. Mislim da bi se jako teško došlo do klupe u muškom nogometu preko ženskog.

n+: Postoje li razlike u pripremi utakmice kod muških i ženskih ekipa?
ZK: U pripremi utakmice kod muških ekipa više se pridaje važnost na fizičku i taktičku spremu, dok kod ženskih ekipa je ipak veća psihološka priprema.

n+: Mislite li da bi ženski trener, odnosno trenerica mogla voditi i mušku ekipu?
ZK: Obzirom na običaje koje vladaju u našem sportu, odnosno nogometu, mislim da bi ženi kao trenerici muške ekipe bilo teško, te zasad ne vjerujem da bi to moglo biti učinkovito vođenje neke ekipe.

n+: Ima li ženskih trenerica, odnosno zašto ih ima tako malo – kako to promijeniti?
ZK: Istina da ima malo ženskih trenerica, a na pitanje kako to promijeniti možde je najbolji odgovor to da se u posljednje vrijeme sve više radi na edukaciji igračica da bi poslije završene nogometne karijere ostale aktivno raditi u ženskom nogometu.

n+: Kakve su mogućnosti dodatne edukacije za trenere u ženskom nogometu – radi il HNS na tome, organiziraju li se neki seminari i slično?
ZK: HNS radi aktivno na tome, organiziraju se seminari i dodatne edukacije zajedno sa muškarcima. Svake godine se održavaju seminari i odnos HNS-a prema trenerima sa licencom je jako dobar. Također se održavaju i UEFA i FIFA seminari i edukacije.

n+: Pratite li ženski nogomet i izvan kluba, jeste li gledali posljednje Svjetsko prvenstvo, uočili neke zanimljivosti, igračice?
ZK: Pratim sve što se tiče ženskog nogometa. Gledao sam i Svjetsko prvenstvo i zainteresiran sam za sve novosti koje se događaju kako u Europi, tako i u svijetu.

n+: Koju poziciju ciljate osvojiti ove sezone u domaćem prvenstvu?
ZK: Kao i prethodne godine cilj se nije promijenio. To se odnosi na osvajanje prvenstva i Kupa Hrvatske i sudjelovanje u Ligi prvaka. Ali, za veći iskorak u europskim utakmicama potrebno je još više rada i obavezna profesionalizacija ženskog nogometa.

n+: Koju taktiku, odnosno formaciju preferirate i zašto?
ZK: Preferiram formaciju 4:3:3, a kao odgovor na pitanje zašto baš nju reći ću jednostavno – mislim da ta taktika najbolje odgovara kadru kojim trenutno raspolažemo.

Osim trenera, važan kotačić svake momčadi je i vođa na terenu, a to je u slučaju ŽNK Osijek, kapetanica Violeta Boban. Prezimenjakinja slavnog nogometaša Dinama, Milana i hrvatske reprezentacije, Zvonimira Bobana, prva je koja izvodi momčad na teren, ali i ona koja podiže mnoge trofeje koje je osvojila ova ekipa.

n+: Za početak, otkud motivacija za ženski nogomet, kako je sve počelo?
VB: Kao i kod većine djevojaka, sve je počelo igranjem sa dečkima. Ljubav prema nogometu sam naslijedila preko oca s kojim sam često odlazila na nogometne utakmice. Kroz igru i treniranje shvatila sam da mi najbolje odgovora pozicija vezne igračice i zadovoljna sam tim mjestom u momčadi.

n+: Čuli smo da su igračice primorane raditi još nešto uz aktivno treniranje nogometa, pa kako vi popunjavate kućni proračun?
VB: Zaposlena sam. Radim u NK Osijeku na mjestu Ekonom za mlađe kategorije igrača.

n+: Biste li voljeli da možete živjeti samo od nogometa?
VB: To bih željela, da možemo živjeti samo od nogometa. Sigurna sam da kod nas to još neko vrijeme neće biti moguće.

n+: Za koji klub inače navijate (muški), pratite li nogomet općenito?
VB: Naravno da pratim nogomet, a kad je riječ o muškim ekipama, navijačica sam Hajduka. Što se tiče ženskog nogometa, pratim ga i izvan naše lige, ali nemam uzora na međunarodnoj sceni.

n+: Kako vi vidite stanje u ženskom nogometu u Hrvatskoj?
VB: Smatram da se stanje u Hrvatskoj što se tiče ženskog nogometa popravlja, samo što se to sporo događa. Još uvijek nema sustava, a većina djevojaka počinje igrati nogomet iz ljubavi prema tom sportu, ne razmišljajući pri tome da bi to radile iz neke vrste koristi.

n+: Biste li voljeli da nacionalni mediji (televizija, radio) više prate i promoviraju ženski nogomet? Isto pitanje i za Hrvatski nogometni savez.
VB: Naravno da bih voljela. Bilo bi lijepo kada bi mediji dali više medijskog prostora i ženskom nogometu. Smatram da zaslužujemo to kao i svi drugi sportaši. Tužno je, ali istinito da postoji u Hrvatskoj jako puno ljudi koji niti nisu upoznati s tim da postoje i djevojke koje treniraju nogomet i da su uspješne u tome.

n+: Zbog igranja nogometa, je li društvo (prijatelji, kolege u školi ili na poslu) na to gledalo sa sprdnjom (prozivanje da ste muškobanjasta, nije nogomet za žene, itd) ili su vas ohrabrili da nastavite s igrama?
VB: Obitelj i prijatelji su uvijek podrška u svemu i hvala im na tome. Ali, naravno da se uvijek nađu i ljudi sa komentarima kako je “ženama mjesto u kuhinji”. Ali, takve jednostavno morate ignorirati.

n+: Biste li voljeli ostati u nogometu i nakon igrače karijere i kako (trenerica, nešto drugo)?
VB: U planu mi je da ostanem u nogometu i kada završim igračku karijeru. Na koji način nisam još odlučila.

n+: Kroz razgovor ili iskustvo, ako ga je bilo – kakav je odnos prema ženskom nogometu u drugim europskim zemljama – neka pozitivna iskustva?
VB: Na putovanjima je bilo i pozitivnih i negativnih iskustava. Uglavnom je situacija bolja nego kod nas. Negdje je ženski nogomet skoro na razini muškog što se tiče uvjeta i pozornosti koju dobivaju. Mi se samo možemo nadati da će se i kod nas jednog dana u budućnosti dići ženski nogomet na tu razinu.