Tradicionalno je vrijeme kad mi je zapravo najteže napisati bilo što. Malo više je od 24 sata do prve natjecateljske utakmice nakon gotovo dva mjeseca. Čovjeku se tu zapravo ništa ne piše, nego bi samo legao i sačekao početak dvoboja u Vinkovcima.
No, kako moram zaraditi ovih pet tisuća eura mjesečno, ipak moram nešto i napisati. A što napisati onda nego osvrt na prvu momčad. Koliko god to ne volio, jer sam savršeno svjestan da bi nešto tako napravio dobro, morao bih biti uz tim bar mjesec dana. Da vidiš i fizički i taktički i psihološki moment, svaki bitan po sebi. No, kako je to nemoguće, i zapravo mi je drago da takvih novinara više nema, morat ću ipak ovako više sa strane napisati.
I dalje držim da je najjači segment ove ekipe Željko Kopić, koji je napokon prošao pripreme s timom i sad će se još više vidjeti elementi na kojima je inzistirao u Lučkom, Zagrebu i Slaven Belupu. Samo što ovaj put, da se ne lažemo, ima još dosta bolje igrače. A ovako sa strane čini se da je mnogo napravio i na psihičkom planu. Fizički je gotovo pa neupitan, Kopić je to radio dobro i s drugim ekipama, a sad ima support u Febbrariju.
Imenima i dosadašnjom prezentacijom, napad je najmoćniji dio ekipe. Said djeluje kao kobra kad je postavljen poludesno, a Ohandza i Almeida, Ibrahimović za siromašne, bili bi strah i trepet i u mnogo jačim ligama od hrvatske. Ne mogu sad biti siguran, ali mislim da su ovo prve pripreme koje je Ohandza obavio u cijelosti, bez kakvih ozljeda ili problema, što nije nebitno. Adam bi (zvat ću ga po imenu i gotovo, tko mi to može zabraniti) na kraju mogao biti i najbitniji dodatak onom taktičkom djelu čitave igre. Izuzetno taktički školovan igrač, reklo bi se po nastupima, a traži i osjeća prostor, što znači dvije stvari. Prva je da otvara prostor za druge napadače, a otvarati prostor prije svega Ohandzi znači jako puno golova. S druge strane, često bi se moglo događati da se bude dojma da je Adam baš na pravom mjestu, jer “osjeća” prostor. To kod nekih igrača jednostavno nije slučajnost.
Veza će biti najveći problem. I sad, prije nego spalite Piksijev lik na kakvom karnevalu, sačekajte objašnjenje. Situacija je jednostavna – Radošević će igrati, on je prototip igrača kakvog Kopić želi, voli i gotivi na zadnjem veznom. Za dvije pozicije ispred njega konkuriraju četiri odlična igrača. Povratnik Caktaš, možda i najkonstantniji igrač na pripremama Kožulj, najbolji paser Hamza i Toma Bašić, snajperskog nabačaja i duge lopte. Zapravo uopće neće biti jednostavno odabrati dva od ta četiri koja neće biti na travnjaku i to bi mogao biti najveći problem Hajduka. Jesu slatke brige, ali su brige. Primijetite da nisam uopoće spomenuo Savvasa, jer za njega zapravo nije još ni jasno hoće li igrati kao half ili vezni. Dojma sam da je primarno namijenjen za zamjenu halfovima, a tek potom i Radoševiću ako ne bude nekad mogao.
Centralna obrana je zabetonirana, Borja i kapetan Nižić, a na lijevom beku se čeka povratak Filipa, koji bi trebao biti ogroman plus. Kako igrački, tako i psihološki, koliko se može čuti, jer unatoč pisanju dijela domaćeg smeća, pardon, medija, izgleda da se zapravo radi o krajnje pozitivnom liku i karakteru, jednom od onih koji dižu čitavu ekipu. A s desne strane je Josip “Jopa” Juranović dobio priliku da ovu polusezonu pokaže da treneri do sada nisu bezveze vjerovali u njega kao desnog beka. Odgađanjem dolaska Joao Aurelia i ozljedom Frana Tudora ima priliku vratit se u vrijeme kad je rasturao na toj poziciji.
Kod golmana ću reći samo da ću uzeti neke lijekove da se smirim ukoliko broj 25 ne bude među vratnicama.
Eto, jedan uvod u sezonu za sve nas, više navijački nego stručnio. Stručnost se ionako očekuje od Kopića i bitno je da ju on pokaže. Kad će više sutra…
Stanislav Mamić Piksi
