Momčad je godinama obitavala u prosječnosti. Višestruki državni prvak nalazio se daleko od vrha ljestvice, miljama udaljen od ne tako davnih vremena uspjeha i slavlja. No u jedno su bili sigurni, čak i ta prokleta prosječnost, ta trula osrednjost je puno više nego što bi imali da su nestali u bespućima stečaja. Riječ je o dortmundskoj Borussiji i njihovom oporavku koji je zadivio nogometni svijet.
U životu stvari ne idu uvijek planiranom brzinom, možda ne i na željeni način, ali žuto-crni su uvijek znali što žele. I znali su da uspjeh ne dolazi preko noći. Ne postoje prečice, uspjeh nije došao čarobnim rješenjima. Jedna od prvih stvari koje je valjalo srediti bila je skautska služba i omladinska škola, onaj core business svakog nogometnog kluba koji želi graditi stabilan projekt, neovisan o stvarnim ili imaginarnim šeicima. Zahvaljujući viziji i upornosti, ali prije svega ideji koju su imali, u koju nisu prestali vjerovati, dortmundski klub danas je jedan od primjera nogometa kakvog volimo. Pune tribine i atraktivna igra dašak su svježine u svijetu korporativnog nogometa u kojem najveći klubovi sve više sliče jedni drugima. Progresivni i pažljivo odabrani treneri, smisleno ustrojen sustav skautinga i omladinske škole razlog su zbog kojeg danas zvijezda u nastanku Alexander Isak bira BVB, umjesto glamuroznijeg i bogatijeg Reala.
I baš kao što je njemački klub živio svoje krizne dane i Hajduk se godinama već nalazi u međuzemlju, rastrgnut između velike povijesti i trenutnih rezultata. Godine tragično lošeg upravljanja uzele su svoj danak, a oporavak se pokazao zahtjevnijim i težim od svih očekivanja. Borba za goli život znala je biti izlika za poneki kompromisni potez, jer bilo je važno preživjeti. Samo što preživljavanje nikad nije dovoljno. Osrednjost i prosječnost nisu dovoljni za klub i navijače, koji traže uspjehe na koje su jednom bili naviknuti. I baš zbog toga bilo je važno dokinuti vječne obrasce ponavljanja, neke procese s kojima smo jednostavno znali da nema napretka. Garancije u sportu, baš kao i u životu nema, uspjeh nitko ne jamči, ali kontinuitet dobrog rada i kvalitetnog planiranja mora donijeti rezultat. Procesi započeti u omladinskoj školi splitskog kluba jasan su znak da je otpočelo preslagivanje, da se smoglo hrabrosti okrenuti paradigmu. Simbolička promjena imena( Akademija) samo je dio cijele priče, ulaže se u infrastrukturu, rekonstruiraju se sve svlačionice, mijenja se umjetni travnjak na pomoćnom terenu i u dvoranama, među trenerima većinom nova lica, promjene na pedagoškom planu… No je li to sve dovoljno da krenemo naprijed?
Dio splitske medijske, ali i nogometne scene, ne prihvaća promjene. Otpor traje, ali ono što čudi su razlozi negodovanja. Godinama smo svjedočili guranjima uHajdukod strane pojedinih igrača, trenera, djelatnika, a sada je odjednom došao netko izvan zatvorenog svijeta. Ono što je neshvatljivo i apsolutno neprihvatljivo jesu kritikezbog mjesta prebivališta, koje se znaju vidjeti od strane ponekog egzaltiranog kroničara. Hajdukje previše godina bio talac nepotizma i lokalnih lobija, svojevrsnog kampanilističkog pogleda na svijet. Sve je počinjalo i završavalo “s našima”, onima koji razumiju mentalitet. Onih koju su i doveli do posvemašnje erozije nekad slavne omladinske škole, ali i cijelog kluba. Možda je konačno došlo vrijeme da kriteriji postanu sposobnost i znanje. Umjesto kuknjave o našima prava pitanja leže na sasvim drugom mjestu. U stručnom smislu uistinu nije važno tko, već što i kako!
Kad će skauti?
Skautska služba splitskog kluba raspuštena je prije nekoliko mjeseci, a nova još uvijek nije formirana. Nezadovoljstvo procesima, koji su dosad vladali je moguće i donekle razumljivo, ali vrijeme prolazi i neumitno traži odgovor na jedno od ključnih pitanja nogometnog kluba kakvim Hajduk želi (ponovno) postati. U ustima ostaje gorak okus otezanja pa čak i neozbiljnosti dok predugo čekamo na formiranje nove skautske službe. Možda bi onda konačno dobili i unificiranu metodu dovođenja igrača na probu, kriterije po kojima će neki od mladića dobiti priliku. Trenutno cijeli proces još uvijek ostavlja dvojbu; radi li se o stihiji i improvizaciji? Jedna od stvari na koje je stavljen naglasak bila je i informatizacija omladinske škole, odnosno Akademije, kako je sada zovemo. Je li konačno uveden software koji je bio najavljivan, postoje li folderi o svakom igraču, kojeg se prati, kojeg se isprobava? Zanimaju li nas psihološke karakteristike pojedinog igrača, njegove navike i ponašanje ili samo tehničke mogućnosti? Mišljenja smo da su ova pitanja relevantnija od vječne i naporne medijske kuknjave o “našima i vašima”.
Pronalazak talentiranih mladića i stvaranje kvalitetnih igrača je raison d’ecirc;tre svake omladinske škole. U klubu su pokrenuti procesi za koje se nadamo da će rezultirati uspostavom kvalitetnog sustava, koji će uspijevati najprije prepoznati, a onda i privući talente te od njih stvoriti igrače za prvu momčad. Sposobnost i znanje, uz kontinuitet kvalitetnog rada moraju donijeti rezultat i vratiti klub na staze stare slave.
U Savezu ništa novo
I dok u Splitu grade novi sustav u nogometnom nam Savezu sve ide kao i dosad.“Velika sudačka reforma”, pokrenuta nakon “dramatične” , ali kratkotrajneostavke predsjednika Rijeke, za sudačkog povjerenika dovela je Antu Kulušića. Čovjek koji je ne tako davno prvi stao u obranu Zdravka Mamića objašnjavajući nam da je atak na dotičnog samo politički progon i skretanje pažnje sa vukovarske tragedije. Tragikomičnu obranu lika i djela optuženika za poreznu utaju i izvlačenje novca dodatno je pospješio izrugivanjemHajduku u Francuskoj.HNSnastavlja i dalje po svome, a kao novo lice predstavljaju nam dosadašnjeg člana svog Izvršnog odbora i Odbora za hitnost.Istog onog koji je znao ustvrditi kako u sudačkoj organizaciji nema nikakvih problema te”kako je razina suđenja ove sezone podignuta na višu razinu te da suci i sudačka komisija imaju povjerenje Saveza.”
Kad pomisliš da ne može gore…
Edo Zdravković
