Jeste li čuli za Malonogometnu ligu kluba Šibenčana? Pokrenuta je u Zagrebu od strane šibenskih studenata, a u fokus javnosti došla je kada je za jednu od momčadi zaigrao i Arijan Ademi, Šibenčanin i igrač Dinama, koji trenutno vodi sudsku bitku za dokazivanjem nedužnosti u dopinškoj aferi. Kako je liga nastala, kako je organizirana, kao i brojna druga pitanja, u razgovoru nam je rekao Denis Burazer, voditelj lige.
N+: Otkud ideja za pokretanje lige? Koliko već sve traje?
Burazer: Do ideje o osnivanju lige su došli prethodni organizator lige Goran Gracin, te njegova dva prijatelja Goran Relja i Vinko Sutlović. Svaki tjedan su se skupljali na zajedničkom igranju nogometa, bilo je uvijek 15-20 igrača, svi redom iz Šibensko-kninske županije. Sinula im je ideja o tome ako ovako neorganizirano bude 20 igrača, zašto organizirano ne bi bilo barem 50 u 7-8 ekipa kojima bi uz nogomet najvažnije bilo druženje i zabava.
N+: Koliko ekipa je sudjelovalo u dosadašnjim izdanjima lige? Kakav je format natjecanja?
Burazer: Ovo je 6. sezona lige, a prva sezona počela se odigravati u ožujku 2010. I od tada se održava svake godine. Prve sezone igralo se na betonskom igralištu ŠRC Trnje, te je liga brojila 14 ekipa, ali je jedna ekipa odustala tijekom sezone. Tada je kotizacija bila 100 kuna, čisto da se pokriju osnovni tehnički uvjeti, tipa markeri, lopte i pehari. Kako je igralište bilo na otvorenom, Goran je imao problema s vremenskim neprilikama, te je nekad morao odgađati utakmice ili cijela kola, ali sve ekipe su razumjele situaciju, te se nisu bunile. Godinu nakon liga se prebacila u ŠRC TEŽ, gdje se igralo na umjetnoj podlozi. Ondje se zadržala 3 godine. Nakon toga, od prošle sezone se igra u Nogometnom Centru Šalata, na pravoj futsal podlozi. Prve dvije godine sustav natjecanja je bio takav da se igrala liga jednokružno, te bi pobjednik natjecanja bio ekipa s najviše bodova. Od 3. sezone se igra tako da prvih 8 ekipa na kraju regularnog dijela natjecanja odlazi u playoff, u kojem se igra na ispadanje na jednu utakmicu 1.protiv 8., 2.protiv 7., 3.protiv 6., 4. protiv 5. To je dalo dodatnu draž natjecanju, te je jedne sezone ekipa koja je bila 8.osvojila ligu preko playoffa. Najveći broj ekipa do sada je bio prve sezone, kada je bilo 14 ekipa, a otkad se liga premjestila u zatvorene prostore liga broji standardnih 11-12 ekipa. Prve godine je kotizacija bila 100 kuna, a drugih godina se kotizacija podizala prvo na 1000, a potom i na 1500 kuna, što ne čudi s obzirom na to da se moraju plaćati termini igranja, a i profesionalni suci koji sude ligu. Naime prve dvije godine suci su bili dečki iz organizacije lige. Otkad se uveo playoff prve dvije godine ligu su u regularnom dijelu i dalje sudili dečki iz organizacije, a playoff licencirani suci. Od kada je prošle godine liga prebačena u NC Šalata profesionalni i licencirani suci sude cijelu sezonu i playoff.
N+: Koliko je teško održavati ovakvo natjecanje na životu?
Burazer: Natjecanje nije teško održavati, jer postoje već uhodane ekipe, koje su više manje iste prošle dvije sezone. S druge strane, organiziranje lige zahtjeva mnogo volje i truda, ali kako je to prije Goran imao, sada imam ja, za godinu-dvije će netko drugi, mlađi preuzeti, jer uvijek je bilo i bit će nogometnih fanatika.
N+: Postoji li kotizacija ili je sve na volonterskoj bazi?
Burazer: Goran i ja volonterski vodimo ligu, bez ikakvih financijskih naknada. Ovom prigodom bih se zahvalio Općini Promina i Nacionalnom Parku Krka koji su ove godine financijski potpomogli ligu. U razgovoru smo još s nekim gradovima i općinama, te se nadam kako ćemo uspjeti ostvariti suradnju i s njima. Naime većina igrača su studenti, te smatram kako je ovo odličan projekt, te kako se isplati uložiti u nas. Također sponzoriranjem lige, smanjili bi troškove lige studentima, te bi se i povećao broj ekipa, jer uvijek ima onih koji bi igrali, a ne mogu. Posebno bih istaknuo kako do sada nismo naišli na nikakve povratne informacije iz županije Šibensko-kninske iz koje su svi igrači lige. Nažalost, još uvijek nismo uspjeli ostvariti suradnju sa “glavnim” gradom županije, Šibenikom, s kojim ćemo nadam se uspjeti ostvariti suradnju u budućnosti, jer je po nama ovaj projekt jako zanimljiv i županiji i gradu Šibeniku.
N+: Koji su najveći problemi neke momčadi? Osipaju li se igrači?
Burazer: Problemi oko skupljanja igrača su neodgodive obveze, poput posla, sastanaka, nedjeljnih događaja, poput vjenčanja, krizmi, pričesti, krštenja. Kako većina studenata koji dođu u Zagreb najčešće ostanu tu ili odu raditi u inozemstvo, problem je i što nekad igrači vikendom idu doma, na more, pa se ne stignu vratiti igrati ligu. Kako sam već rekao kako sve više ljudi dolazi u Zagreb, broj igrača samo raste, a ekipe su više manje ustaljene, s otprilike 2-3 promjene u ekipi, te otprilike svake godine nastane jedna nova ekipa, a jedna se ugasi. Većina igrača ostaje,tako da se igrači ne osipaju, čak neki koji se vrate živjeti u Šibenik, znaju dolaziti vikendom igrati ligu, što dovoljno govori o guštu koji se stvara prilikom dolaska na ligu, te nastupanja u ligi. Liga svake godine broji oko 130 igrača, te je taj broj otprilike stalan.
N+: S obzirom na to da se radi o ligi Šibenčana, koji su uvjeti da bi netko mogao nastupiti u ligi?
Burazer: Pravo nastupa u ligi imaju samo igrači koji su rođeni u Šibensko – kninskoj županiji, ili oni kojima je barem jedan od roditelja rođen u Šibensko – kninskoj županiji.
N+: Jeste li proširili krug prijatelja otkad je pokrenuto ovo natjecanje?
Burazer: Prva mi je godina kako organiziram ligu, te mogu reći kako sam upoznao mnogo novih ljudi, od kojih za neke sa sigurnošću mogu reći kako su mi postali jako dobri prijatelji, te kako ću se sigurno s njima družiti u budućnosti. Prvotni cilj lige je druženje i zabava, te su nadam se svi igrači lige upoznali neke nove osobe i prijatelje s kojima će provoditi vrijeme dok su u Zagrebu, a i kada se jednom, nadam se, vrate kući.
Kao igrač sam bio zadovoljan prethodnim organizatorom lige, te bi ga i ovim putem pohvalio na svemu što je radio i kako je to radio. Mislim da su sve ekipe bile zadovoljne s njim. Nadam se da isto ekipe misle i za moj rad. Trudim se koliko mogu, slušam savjete starijih dečkiju, te igrača koji su tu svih sezona, odbora lige, te i samog Gorana Gracina, koji uvijek pomogne s ponekim savjetom. Do sada nije bilo većih kritika na organizaciju lige ove godine.
Ivan Mušlek
Ovaj tekst nastao je uz potporuFonda za pluralizamu sklopu projekta “Ilegalne potpore u sportu, “legalne potpore” u diskriminaciji.
