Leonardo Vučak – budućnost hrvatske reprezentacije gluhih

Kada ste u nekom od naših medija pročitali vijesti o hrvatskoj reprezentaciji gluhih i nagluhih? Vjerojatno smo postavili preteško pitanje, ali nažalost činjenica je da se ova reprezentacija nalazi na medijskim marginama. Mnogi niti ne znaju da su naši momci nastupili na Europskom prvenstvu za gluhe, koje se održalo prošle godine u njemačkom Hannoveru. U grupnoj fazi izgubili smo sva tri susreta (Francuska, Belgija, te kasniji prvak Europe – Turska), no u razigravanju za plasman od 9-16. mjesta, polučili smo lijep uspjeh i osvojili 12. mjesto. S obzirom na minimalna financijska sredstva kojima raspolažu, sama činjenica da su naši reprezentativci uopće i nastupili na Euru, velik je uspjeh. Ironično je u cijeloj priči, da su polučili uspjeh identičan trupama Ante Čačića, no dok javnost zabavljaju tračevi o ljubavnom životu Dejana Lovrena, o ovim junacima malo toga ćete čuti. Prošle godine imali ste priliku na Nogometplusu čitati veliki intervju s izbornikom naše reprezentacije, Jozom Bogdanovićem, a sada Vam donosimo razgovor i priču drugog najmlađeg reprezentativca. Njegovo ime je Leonardo Vučak, a osim sjajnim nogometnim vještinama, može se pohvaliti i titulom najvišeg hrvatskog reprezentativca.

N+: Za početak nam se ukratko predstavi, kako si se počeo baviti nogometom, gdje sada igraš..?
Vučak: Dolazim iz mjesta Trnava pored Nove Gradiške, uskoro ću napuniti 20 godina i od rođenja sam gluh. Počeo sam igrati s prijateljima na obližnjem igralištu, a zatim i u osnovnoj školi Dragalić gdje sam počeo trenirati nogomet. Sad igram za NK Dragalić, no tražim klub negdje u Zagrebu. Sa 196 centimetara sam najviši u reprezentaciji, a igram poziciju napadača. N+:Vrlo rano si dospio u reprezentaciju Hrvatske. Možeš li nam opisati taj put i koliko ti znači igranje za nacionalnu selekciju?
Vučak:
Prvi puta sam počeo igrati za hrvatsku reprezentaciju gluhih u futsalu, i to kada sam imao 11 godina. Odmah sam sa reprezentacijom otišao na europsko prvenstvo u futsal od 11. do 16. godine u Prešov (Slovačka). Prošle godine smo imali europsko prvenstvo u velikom nogometu u njemačkom Hannoveru gdje sam također nastupio, a nakon tih nastupa mogu reći da mi doista jako puno znači to što igram za nacionalnu selekciju.

N+: Jedan si od najmlađih u reprezentaciji, kakav je odnos starijih igrača prema mlađim kolegama? Kakva je općenito atmosfera unutar ekipe?
Vučak:
Odnos starijih igrača je odličan i jako puno sam naučio od njih. Atmosfera unutar ekipe je također jako dobra i među svima nama vlada dobra komunikacija. N+: Ne možemo, a da ne pitamo, kako izgleda komunikacija gluhih/nagluhih osoba na terenu? Ima li komunikacijskih problema ili je sve stvar prilagodbe i učenja?
Vučak:
Komunikacija je normalna, dakle znakovni jezik. Sve je stvar prilagodbe tako da nemamo problema prilikom sporazumijevanja na terenu. . N+: Kakvi su planovi za budućnost, posebno što se reprezentacije tiče?
Vučak:
Moji planovi su da još dugo igram za hrvatsku reprezentaciju gluhih i nagluhih, što je duže moguće. Do kraja ove godine trebali bi odigrati još nekoliko prijateljskih utakmica u Zagrebu. N+: I za kraj, jedno nenogometno pitanje – mislite li da bi znakovni jezik trebao biti obavezan bar jednu godinu u osnovnoj ili srednjoj školi – odnosno, kako bi vi približili vlastite probleme drugima?
Vučak:
Teško pitanje, možda ga je bolje postaviti osobama koje čuju nego gluhima osobama, zato što mi jako dobro čitamo s usana, kao i reakcije ljudi s kojima pričamo na koje se uvijek oslanjamo. A opet s druge strane, zašto ne uvesti znakovni jezik u škole, mislim da je svako znanje dobro došlo, pa tako i znakovni jezik. Nakon još jednog razgovora s članom hrvatske reprezentacije gluhih i nagluhih, nameće se zaključak da se radi o skupini osoba koje su još uvijek marginalizirane, što je jasno vidljivo i iz pristupa medijima prema njima. Prijevod na znakovni jezik za gluhe rijetko ćete vidjeti u uglu vašeg TV ekrana, a vijesti s titlovima pojavljuju se samo za pojedine emisije na nacionalnoj televiziji. Osnove znakovnog jezika ne podučavaju se ni u školskom sustavu, iako nije toliko komplicirano za naučiti niti bi oduzelo previše vremena za usvojiti iste. No, i bez podrške medija i sponzora, reprezentacija gluhih i nagluhih će i u narednom periodu nastaviti svoje djelovanje, a mi ćemo ih i dalje pratiti.


Ivan Mušlek

Ovaj tekst nastao je uz potporuFonda za pluralizamu sklopu projekta “Ilegalne potpore u sportu, “legalne potpore” u diskriminaciji.]]>


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 3,72 kn s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter